ŽELIM SVIMA SRETAN BOŽIĆ I NOVU 2009. GODINU!

ZA BLAGDANE SE FINO NAPAPAJTE I UŽIVAJTE!

Nakon puno učenja i umora, odlučio sam se okrijepiti i malo uživati... Zaželio sam se juhice, ali ne bilo kakve, već pire juhice od cvjetače...

No, kakvo je cvjetača povrće?

Cvjetača, odnosno karfiol ili kaul, kako tko zove jest povrće iz porodice kupusnjača. Mesnati cvat cvjetače bijele je ili blijedožute boje, kuglastog oblika i bradavičaste teksture, okružen jakim listovima.

Povijest uzgoja cvjetače seže čak do 6 stoljeća prije Krista, i to na području Mediterana, na području današnje Italije. U većem opsegu na području Europe, počinje se uzgajati početkom 12. stoljeća u Grčkoj.

Danas se najveći dio uzgoja cvjetače vrši na Dalekom istoku, dok u Europi prevladavaju Španjolska, Francuska i Italija. U Hrvatskoj se uzgaja na čitavom području i to na kontinentalnom dijelu za jesensku potrošnju, odnosno u priobalnim područjima za potrošnju od kasne jeseni do ranog proljeća.

Kako cvjetača uz brokulu, kupus i kelj pripada porodici kupusnjača, njena specifičnost jest da je gotovo bez masti, da ima malo ugljikohidrata i općenito kalorija, a sadrži fitonutrijente, koji djeluju dvostruko, sprečavaju štetno djelovanje onih enzima koji onemogućavaju i eliminiraju kancerogene tvari.

Odabrati pravu cvjetaču nije teško, bitno je samo da znamo koja veličina nam je potrebna, a kada to definiramo važno je da pripazimo da ima bijelu glavicu, odnosno da nije oštećena, i da nema nagnječenja, bilo kakvih naznaka truljenja ili plijesni, da su cvjetovi čvrsto priljubljeni koje okružuju vanjski svjetlozeleni listovi koji, ukoliko ih je više osiguravaju bolju zaštitu i dulju svježinu glavice.

Ali, kakva je ta juhica kojom sam se ja okrijepio? Finaa......

Za pripremu nam je potrebno oko pola sata, a potrebni su nam:

glavica cvjetače

2-2,5 žlice maslaca

2,5-3 žlice brašna

sol

papar

muškatni oraščić

vrhnje za kuhanje

Očistimo cvjetaču od listova, i stabljike koja je dosta tvrda, ali koja nam nije ni potrebna! Odvojimo cvjetiće, operemo ih i u lagano zasoljenu vodu stavimo ih kuhati.

Kada su cvjetići kuhani (to bude dosta brzo, s obzirom da razdvojenim cvjetićima treba mnogo manje vremena da se termički obrade, nego cijeloj glavici), propasiramo ih, a tekućinu u kojoj smo skuhali cvjetiće sačuvamo, jer nam je potrebna.

Nadalje, trebamo napraviti svjetlu zapršku.

U drugom loncu, ili dubljoj tavi rastopimo 2 do 2,5 žlice maslaca, te pomiješamo sa 2,5 do 3 žlice brašna. Tijekom cijelog tog postupka trebamo miješati, jer ne želimo niti da nam maslac ili brašno zagore, kao što nam ne treba niti tamna zaprška. Dakle, miješamo dok se ne počinje pojavljivati bijela pjena, u tom trenutku, koji je kritičan prijelaz iz svjetle u tamnu zapršku, dodajemo temeljac, odnosno tekućinu u kojoj smo kuhali cvjetaču, malo po malo. Moramo pripaziti da ne dodamo previše tekućine, jer će trebati dosta dugo da se ta tekućina reducira, odnosno da kuhanjem ispari višak tekućine. Kada smo dodali temeljac u zapršku, moramo dobro izmiješati, kako ne bi ostale grudice. Potom, napokon, dodajemo pire od cvjetače. Začinjavamo solju i paprom (bijeli papar bio bi idealan, zbog svoje neutralne boje), te dodajemo malo muškatnog oraščića, koji zapravo daje finu aromu juhici.

Pred sam kraj kuhanja juhi dodajemo vrhnje za kuhanjem kojim, zapravo, legiramo juhu.

To bi bilo to, ta fina juhica od cvjetače je gotova.... Još samo treba oprati suđe. Ima li zainteresiranih???

Razmišljajući o hrani koju konzumiramo, zapitao sam se koliko zapravo znamo o jogurtu? Za mlijeko znamo da je to blagotvorna tekućina koja se dobiva dojenjem, odnosno mužnjom krava ovaca, koza..., i da uz jaje predstavlja "kompletnu" hranu, odnosno da zadovoljava osnovne prehrambene potrebe. No, što je zapravo jogurt???

Malo sam se bacio na istraživanje...

Povijest proizvoda s mliječnim kulturama je jako duga, čak se proteže na više od 4500 godina. Prvi jogurti nastali su najvjerojatnije pukom slučajnošću. Pretpostavlja se da je bakterija koja je uzrokovala nastanak jogurta živjela je na torbama od kozje kože koje su nosili Huni, nomadski narod, koji je migrirao na područje današnje Bugarske (zanimljivo je napomenuti da je latinski naziv bakterije mliječne kiseline Lactobacillus bulgaricus).

Iako postoje mnoge tvrdnje raznih zemalja za prisvajanje jogurta kao njihovog, još nema u potpunosti dokaza za te tvrdnje.

Uporaba jogurta u srednjevjekovnoj Turskoj zabilježena je u knjigama Diwan Lughat al-Turk i Kutadgu Bilig napisanima u jedanaestom stoljeću. U tim tekstovima riječ "jogurt" spomenuta je u nekoliko različitih mjesta koja opisuju njeno korištenje kod Turaka nomada. Na Europskom se kontinentu jogurt pojavio u Francuskoj. François I, odnosno Franjo I, francuski kralj iz 16.stoljeća, patio je zbog proljeva kojem nijedan francuski liječnik nije tada mogao pomoći. Njegov saveznik Sulejman Veličanstveni poslao mu je liječnika, koji ga je izliječio jogurtom.

Do početka 20.stoljeća jogurt je bio najvažniji dio prehrane u zemljema južne, središnje i zapadne Azije, te središnje i istočne Europe. Ruski biolog Ilija Iljič Mečnikov imao je tezu da je konzumacija jogurta zaslužna za dug životni vijek Bugara. Mečnikov se trudio popularizirati korištenje jogurta po Europi jer je vjerovao da Lactobacillus pomaže u održavanju zdravlja. Sefardski židov (sefardski židovi nastanjeni su na Iberskom poluotoku, odnosno na području današnje Španjolske i Portugala), Isaac Carasso industrijalizirao je proizvodnju jogurta. 1919.godine Carasso je u Barceloni pokrenuo proizvodnju jogurta, a pogon je nazvao Danone (mali Daniel), prema svome sinu. Tijekom drugog svjetskog rata Carasso je emigrirao u SAD, gdje je u New Yorku nastavio svoje poslovanje s jogurtima, no sada s amerikaniziranim imenom Dannon. Prvi voćni jogurt, odnosno jogurt s džemom, odnosno voćnim želeom, smišljen je kako bi se spriječilo kvarenje jogurta, a praška Radlická Mlékárna patentirala ga je 1933. godine...

Zaista zanimljiva povijest jedno tako jednostavnog, hranjivog i ukusnog mliječnog proizvoda kojeg puno puta uzimamo "zdravo za gotovo" i o čijem nastanku ne razmišljamo. Usput, treba napomenuti da jogurt mogu konzumirati i osobe koje imaju intoleranciju na laktozu, jer tijekom mliječnog vrenja bakterije pretvaraju laktozu u mliječnu kiselinu. Jogurt uz kiselo mlijeko uništava škodljive bakterije, a pogotovo škodljive bakterije debelog crijeva (E.coli), te regulira izmjenu tvari u organizmu.

Nakon toliko stvari koje smo saznali o jogurtu, baš nas hvata želja za jednim... No jogurt osim u mljekarama, možemo spraviti i mi kod kuće. Postupak je vrlo jednostavan!

Potrebni su nam samo jogurt i mlijeko!

Jedan jogurt možemo pomiješati s mlijekom u raznim odnosima. Najčešće je to 1 jogurt na 1 litru mlijeka. U ovome slučaju, pomiješao sam pola litre mlijeka sa jednim jogurtom.

Mlijeko zagrijemo da bude mlako i u njega dodamo jogurt. Idealna temperatura mlijeka iznosila bi oko 37°C. Ukoliko je mlijeko toplije, jogurt može biti rjeđi.

Važno je da mješavinu mlijeka i jogurta ostavimo na toplome, odnosno barem na sobnoj temperaturi, minimalno 3-4 sata (iako je najbolja solucija da ostavimo "mladi" jogurt da sazrijeva preko noći). Nakon navedenog vremena posudu s "mladim" jogurtom prebacimo u hladnjak, ilitiga frižider na hlađenje. Nakon nekoliko sati hlađenja, ili koliko već izdrži, s obzirom da smo nakon svega željni uživanja u jogurtu, jogač je spreman za konzumaciju.

Jogač možemo konzumirati samostalno ili sa žitaricama ili s čime god vam padne napamet...

Kao fino voćno osvježenje preporučam i finu voćnu varijantu za sve one koji vole voćne jogurte, ali nisu ljubitelji industrijski prerađenih voćnih dodataka. U ovo vrijeme kada nas prekrasne i mirišljave jagodice privlače da uživamo u njima, možemo ih smiksati štapnim mikserom (ili kojega god imate), te ih pomiješati s jogurtom...Mmmm, fino!

Ja obožavam jogurt sa šumskim voćem, pa sam se odlučio sebi smiksati jedan fini jogač. Potrebno mi je samo šumsko voće (može se naći ledeno u trgovačkim centrima za 20-ak kn), a postupak je isti kao i kod jagoda. Preporučam da dodate šećera prema ukusu, jer je šumsko voće kiselkasto!

To je to! Super osvježenje s jogurtom!

Inače, kad sam bio mali, postupak kućne "proizvodnje" jogurta zvao sam "od jogurta jogurt, od jogurta jogurt...."

Nadam se da ste uživali u ovome jogurtu kao i ja!

Sada se stvarno moram uhvatiti knjige jer su mi ispiti uskoro...

Pred neko sam vrijeme radio štrudle sa sirom i s višnjama... Kako mi razne ideje padaju dok valjam tijesto, u ovom slučaju lisnato, tako sam mozgao o tome postoji li pizza u štrudli, odnosno štrudla s pizzom... Vidio sam po pekarama burek-pizze, ali ovo nigdje. Čak mi ni moj dragi Google nije dao nikakav konkretan rezultat...
Ok, možda sam se ja tog prvi sjetio, a možda onaj tko je to prije mene napravio nema interneta, pa ne mogu vidjeti tko je "izumitelj"!

No, po samoj svojoj koncepciji pizza predstavlja brzi obrok. Još od davnina kad su siromasi na Apeninskom poluotoku na tople krušćiće stavljali sir koji se istopio do današnjeg širokog raspona ponude pizza. Viđene su razne pizze, od tzv. pizza bianco, koje se spravljaju s ricottom i mlijekom umjesto rajčice (ta vrsta pizze mi je najdraža, pogotovo kad sam u nekoj odjevnoj kombinaciji koja ima više bijele boje, koju sam ja sklon brzo zaflekati), preko klasičnih s rajčicom, sirom i ostalim dodacima, do raznih kombinacija sa čokoladom i jagodama...
Štrudla, sa svojom najpoznatijom izvedenicom, štrudlom s jabukama (Apfelstrudel), predstavnik je tradicionalne austrijske slastice, koja je jako popularna u zemljama bivše Austro-Ugarske. Danas nalazimo na razne izvedenice s voćnim nadjevima (jabuka, višnja, šljiva...), sa sirom i drugih.

No, što se dogodi ako pomiješamo pizzu i štrudlu???
To ćete vidjeti u nastavku!

Dakle, potrebni sastojci su:                                                                                                                                  1 paket lisnatog tijesta                                                                                                                                        15 dkg polumasnog sira (gaude ili podravca)                                                                                                 15 dkg šunke                                                                                                                                                      400 g pelata jaje                                                                                                                                                                    brašno                                                                                                                                                                 maslac

Postupak:

Sir, koji je u komadu, naribamo, šunku narežemo na rezančiće. U zdjelici pomiješamo sir, šunku i povežemo pelatima. Lisnato tijesto razvaljamo na širinu dva dlana, a dužinu prilagodimo tepsiji. Važno je procijeniti da to razvaljano tijesto od oka podijelimo na trećine kako ćemo preklopiti tijesto.

Razvaljano tijesto nadjenemo pripremljenim nadjevom od šunke, sira i pelata tako da na drugu trećinu tijesta, a prvu trećinu preklopimo na drugu trećinu nakon što smo rasporedili nadjev.

Razmućenim jajem premažemo preklopljene trećine, te napokon preklopimo i treću tako da jaje veže tijesto, odnosno zalijepi ga. Stisnemo krajeve, da tijekom pečenja nadjev ne iscuri van.
Gotove štrudlice stavimo u tepsiju, odnosno u furmicu, kako se ista naziva u mom kraju, koju smo prethodno tanko premazali maslacem.

Pećnicu zagrijemo na 200 do 220°C otprilike 20 minuta.
Kada je gotovo, treba pustiti da se malo ohladi, jer je lisnato tijesto previše krhko da bi ga se vruće odmah rezalo (to sam naučio na svojoj grešci!).

Svojima doma dao sam da probaju, a čak sam čuo komentar da je slično pizzi calzone, jedino se primjećuje da je tijesto drukčije. Mogu reći da se meni osobno svidjelo.
Kome se ne da mijesiti tijesto za pizzu, a želi nešto na brzinu samo treba uzeti lisnato i sve potrebne sastojke....i voilá!
Naravno, sve to možete upotpuniti nekim svojim dodacima poput gljiva, komadića salame, nekoliko vrsta sira, etc.... Origano bi trebalo staviti ili čak bosiljak (basilico), ali kako ja nisam imao nijedno jednostavno sam napravio bez toga!

To bi bilo to od štrudlolike pizze. Uskoro se opet javljam!